BLOG: Postati mama – jesmo li bile spremne?

SVE BOJE MAJČINSTVA

Pripremale smo se mjesecima, opremale, dekorirale, maštale, šetale sa svojom bebom u trbuhu, šaputale joj, ili nismo, odlazile na tečajeve, informirale se o vrstama poroda i hrvatskim rodilištima. Ni dojenje nam još nije bilo važno, A možda smo imale posve suprotan stav o njemu nego poslije poroda. Ako nam je već bilo važno, znale smo da ćemo mi to lako i da će nam sve doći prirodno. Promatrale smo roditelje u parku, trgovinama, naše prijatelje i susjede, slušali kolege s posla. i imale listu svega što mi nikada nećemo napraviti, izgovoriti, ma ni pomisliti. Znale smo točno kako ćemo njegovati, uspavljivati, pa čak i kakvog ćemo čovjeka odgojiti. 

I onda smo se vratile iz bolnice i ostale same. Većina nas. I tada je započelo suočavanje s realnošću roditeljstva. Pa zašto mi to nitko nije rekao?, pitale smo se. Vjerojatno je, ali bilo je nečujno u onim romantičnim mjesecima koji će zauvijek ostati upamćeni kao period kada smo bile najviše posvećene sebi, period koji se još godinama neće ponoviti. 

Može li se trudnici zaista objasniti što je čeka? Većina trudnica ne želi slušati takve stvari, s pravom i valjanim razlogom – žele maksimalno uživati u svojoj trudnoći, u sebi, u vjeri u svoje sposobnosti, mogućnosti i svoje načine organiziranja svog života, kao i u svoju buduću bebu, koja nije ista kao  druge bebe. Kada im netko govori, svaka trudnica zna da se to ne odnosi na nju, i da ona koja govori jednostavno nije znala ili mogla tako dobro kako će sada ona moći i znati. 

Ta velika očekivanja ponekad vode prema nastavku očekivanja potpune kontrole i uspješnosti čak i nakon izlaska iz bolnice. Nevjerojatno je, ali istinito: većina žena zaista jako voli i želi imati svoj red kao preduvjet ostatka života koji se u njemu zbiva. I njima je teže, jer je potrebno još nekoliko teških godina, teških za njih i partnerske odnose, da popuste i prepuste se podjeli poslova koja neminovno uključuje i ne-tako-savršeni-red ili ti ne-red. Osobi koja je naučila sve držati pod kontrolom, sve organizirati, o svemu voditi brigu, potrebne su godine da bi od toga postepeno odstupila i da bi jednoga dana prihvatila samo dovoljno dobro, a još nekoliko da bi počela u tome istinski uživati. 

No dio žena sve obavljaju same ne zbog perfekcionizma već zbog nedostatka drugog para ruku koje bi pomoglo i druge glave koja bi mislila.

Kada se teretu kućanstva i dnevnih obaveza doda nenaspavanost, cjelodnevno neodvajanje od djeteta, te najčešće nedostatak podrške iz okoline, porodiljni je vrlo često jedno od fizički i psihički najzahtjevnijih životnih razdoblja. Ajde to sada pokušajte reći same sebi dok ste bile trudne? 

Naravno, ništa se ne može generalizirati, doživljaj stvarnosti može biti vrlo različit, ali i logistička podrška također – mama koja zbog postporođajne razine hormona lebdi u oblaku sreće sa svojom bebom koja savršeno jede i spava i kojoj netko skuha ručak, a možda i pričuva bebu dok se otušira, zaista proživljava najljepše trenutke u životu. No mnoge mame zbog postporođajne razine hormona osjećaju strah i tugu, a dodamo li tome bebu koja malo spava, puno plače ili ne uspijeva dojiti a mama to želi, odsustvo pomoći u obliku kuhanja i spremanja, odsustvo osoba od povjerenja za razgovor, porodiljni može biti zaista usamljeno mjesto i veliko iskušenje. 

Tome pridonose očekivana slika majčinstva koju smo usvojile prije poroda i nedostatak prostora za izreći neizrečeno – mame su često usamljene, tužne, nervozne, zabrinute, poljuljanog samopouzdanja, premorene, neotuširane, same sebi nelijepe, plačljive, nesigurne, pogubljene. Nisu im dostupni drugi ljudi za razgovor, razumijevanje i podršku, već bezbroj proturječnih informacija za koje još nisu sigurne kako ih filtrirati sebi u korist, te slike nasmijanih mama i njihovim savršenih beba koje ih gledaju iz časopisa i objava na društvenim mrežama. 

Kada su mame iz Hrvatske 2018. godine anonimno dobile priliku reći što im je bilo najteže na porodiljnom, evo što su nam rekle*: 

Strah da učinim nešto krivo.

Previše informacija, nesigurnost.

Usamljenost.

Dijete previše vezano za mene pa nisam mogla nikud sama.

Opća iscrpljenost zbog silnog nespavanja.

Nedostatak vremena za sebe.

Svi su mi punili glavu različitim stavovima.

Potpuno nova situacija, briga o djetetu i kućanstvu.

Kontradiktorni savjeti.

Nespavanje djeteta.

Strah.

Emocionalni krah.

Nedostatak razumijevanja od strane partnera.

Strah da ću izgubiti šansu za razvoj karijere.

Nesanica.

Dojenje.

Psihička nestabilnost, zabrinutost.

Nedostatak sna.

Kronični umor i kao posljedica toga periodi jake iscrpljenosti, pobolijevanje, nervoza.

Nedostatak pomoći oko djeteta.

Samoća.

Otežano dojenje.

Uspostava dojenja.

Vrijeme za sebe je nestalo.

Nedostatak pomoći.

Pritisak okoline.

Neznanje.

Nisam imala podršku partnera.

Razvoj depresije.

Nedovoljna pomoć najbliže obitelji.

Dojenje.

Savjeti okoline.

Nespavanje.

Bebina dijagnoza i šok nakon poroda.

Obitelj se upliće a ne pomaže.

Sve mi je bio problem jer sam bila sama s bebom.

Nespavanje.

Skok u razvoju kod dojenja.

Beba nije htjela spavati bez mene.

Različite informacije o istoj stvari.

Depresija.

Nespavanje.

Premalo vremena za sebe.

Premalo vremena za partnera I sebe.

Dojenje.

Pad imuniteta.

Nemogućnost spavanja bebe bez moje kose.

Postporođajna depresija.

Manjak vremena za učenje.

Dojenje.

Manjak vremena za odmor, osjećaj da je sve na mojim leđima, previše brige oko svega i previše analiziranja.

Manjak vremena za kućanske poslove.

Do sedmog mjeseca plakanje doslovno cijeli dan.

Moja prehrana, užasan ritam spavanja i buđenja.

Gubitak muža.

Nedostatak pomoći od muža.

Nerazumijevanje okoline i obitelji.

Dojenje.

Osamljenost tijekom tjedna u radno vrijeme – svi rade, sama s bebom stalno, potreba za druženjem i razgovorom s odraslom osobom.

Manjak sna.

Baby blues.

Dojenje.

Nedostatak vremena za sebe.

Neispavanost.

Dijete stalno plače.

Nedostatak sna.

Nespavanje tijekom noći.

Neiskustvo u roditeljstvu, grčići, odbijanje dojenja, neprihvaćanje dohrane…

Nespavanje.

Svekrva.

Nespavanje.

Postporođajna depresija.

Majčinstvo nije samo rozo, zato gradimo mjesto i vrijeme za sve boje majčinstva.

#svalicaroditeljstva

*Online istraživanje pokretačica Centra za roditelje Klubko, provedeno na proljeće 2018. o potrebama roditelja  i problemima s kojima se susreću.

MISLIONA