BLOG: Čarolija darivanja i odčaravanje Božića

U našoj kulturi Božić ne bi bio Božić bez uzbuđenja darivanja. Čarolija je na svakom uglu i u svakoj priči, a rituali i druženja vode trenutku kada će želje postati stvarnost. Vrijeme je to najveće dječje radosti i velikog roditeljskog truda kako radost ne bi bila iznevjerena, a čarolija preživjela. Sav trud i sve što činimo da uveselimo svoju djecu i obitelj ispunjavaju nas radošću Božića. Zahvalnost koju dobivamo od drugih i zahvalnost koju osjećamo što smo zajedno najveći je dar koji bismo željeli prenijeti i našoj djeci, no ta želja se danas ostvaruje teže nego ikad jer su naša i dječja pažnja raspršene na tisuću strana, reklama, uspoređivanja i očekivanja koja nevjerojatnom lakoćom zavaravaju. 

I prije nego što uspijemo ostvariti prošlogodišnju odluku da ove nećemo pretjerati i sjetimo se svih nepotrebnih stvari koje su se nakupile od prošlog Božića i dječjih rođendana, već smo uhvaćeni u zamku popisa želja i svojih slabosti da povučemo granicu kad je potrebno. Znači li to da trebamo djeci ukrasti Božić poput Grincha? Upravo suprotno! Pokušajmo spasiti Božić, najvrijedniju priliku za brojne lekcije o željama, potrebama, mašti, igri, druženju i potrazi za smislom koju imamo. Možda pritom uspijemo sačuvati čaroliju, umjesto da se prepustimo odčaravanju Božića pretvaranjem jelki u police supermarketa. Djedica sigurno nije tako običan, zvao se on Božićnjak ili Mraz. 

LEKCIJA O ŽELJAMA I ZAHVALNOSTI

Uživamo u svom tom prosinačkom ludilu, pripremi, kićenju, mirisima, pjesmama, poklonima koje kupujemo i izrađujemo. Uživamo u samoći planiranja, kao i u druženju i dijeljenju. Velik je to trud i dodatno vrijeme uz sve obaveze u danu. Tajnovitost zahtjeva dodatni angažman, nevidljivost i nečujnost dodatne vještine. Zato na kraju i mi nešto očekujemo – zahvalnost za naš trud koju prepoznajemo u veselju naše obitelji. No oni imaju visoke standarde: da ih razveselimo baš onako kako su to sami zamislili. Zato uspomene na blagdane uključuju i one trenutke kada to veselje nije bilo na razini koju smo očekivali. Razočaranost poklonom ne znači kraj Božića, već dobru priliku za njegov pravi početak. Uči nas da prava čarolija još nije doprijela do svakoga i da za nju treba malo više vremena. To znači i da nećemo uspjeti spriječiti sve prigovore i razočaranja, već da ćemo usprkos njima znati prenijeti važniju poruku. Zahvalnost se ogleda u njihovoj želji da i iduće godine sve ponovimo i u sreći što imaju nekoga tko za njih sve to ponavlja.

Niti jedan dar ne može zamijeniti pripadanje, brigu i trud onoga tko te voli najviše na svijetu. Za time čeznemo za Božić i što smo stariji, toga smo svjesniji. Najljepše božićne uspomene uključuju spoznaju da smo to imali.

Zato ne brinite zbog razočaranja poklonima. Ne mora svaka želja biti ispunjena, osobito ako vam roditeljski razum govori da je pretjerana, neprimjerena ili nepotrebna. Sve dok smo tu da ih “razočaramo”, učimo ih zahvalnosti za puno važnije darove – nas. 

I zapitajmo se, trebaju li pokloni stizati i od Nikole, i od Mraza, i od Isusa, i od roditelja, i od Tri kralja?… Lijepo je uživati u radosti blagdana, ali više radosti stane u sobe koje nisu zatrpane igračkama kojima se nitko ne igra. 

LEKCIJA O NAŠIM I NJIHOVIM POTREBAMA

Pokušaj da osiguramo djeci najbolje uključuje i odgoj pun borbi s ekranima, slatkišima, nezdravom hranom, skupim igračkama, lošim modnim odabirima, pogrešnim prijateljima, sudjelovanjem na raznim aktivnostima, u obiteljskim okupljanjima… Često nismo uopće svjesni što je od toga važno, a što ne. Kao niti što je od toga naša odgovornost, a što ne. Važno je da djeca sudjeluju u obiteljskim druženjima, važno je da imate vrijeme samo za njih, posebne trenutke i dane samo za vas. Važno je da su praznici nešto posebno, da su granice fleksibilne i promjenjive kako djeca rastu. Filmske večeri i obiteljski izleti su važni. Kao i posjete baki i djedu. Neće uvijek u njima uživati, ali će uvijek znati da imaju obitelj kojoj pripadaju i kojoj su važni, a to im je vrijedno čak i kada to ne pokazuju. Važno je ne zaboraviti da smo odgovorni za zdravlje i sigurnost, a nismo za odabir prijatelja, rješavanje sukoba, izgled djece ili odabir hobija. Blagdani su prepuni prilika za preispitivanje svojih i njihovih granica i promišljanje naših, a ne samo njihovih potreba.

Stil života nam se promijenio, ali potrebe nisu. Ograničimo ekrane, a ne prilike za igru, istraživanje i isprobavanje vlastitih tjelesnih, kreativnih i društvenih sposobnosti.

LEKCIJA O DJEČJOJ MAŠTI I ŽIVOTNOJ RADOSTI

Čarolija se ne ogleda u stvarima, već u svim onim igrokazima, skrivanjima i napetosti tajnog darivanja, detektivskim istragama starije djece i ponoćnim zamkama. Kada djeci jednom razum kaže istinu, ona često nastave i sama doprinositi tome da zadrže čaroliju. Zato čarolija traje dugo nakon što bude otkrivena njena ovozemaljskost, jer ni jedan dar ne bi zamijenio taj doživljaj bajke i spoznaje da ju je netko spreman za nas stvoriti. I baš tako se ona prenosi generacijama, svejedno koju priču pričate. 

Dječja mašta je dar onih koji su pružili djetetu priče, dozvolili mu da luta među svjetovima u kojima je sve moguće, da ih stvara i dijeli. Odrastanje nas korak po korak odčarava, ali dosezi dječje mašte ostavljaju trajni trag i daju boju našem odraslom životu. Zadržati entuzijazam, razigranost, očaranost i veselje znači moći živjeti ispunjeno i radosno kada ozbiljnost pokuca na vrata.

LEKCIJA O IGRI I IGRAČKAMA

Čitamo o važnosti slobodne igre, a često nismo svjesni svega što ona podrazumijeva: slobodno vrijeme, slobodno kretanje, slobodne pokušaje i pogreške, slobodno odlučivanje i puno slobodnog mjesta. Sloboda i samostalnost su ključne za razvoj novih ideja i za stvaranje novih djela. Pospremljena soba ne rješava problem previše igračaka, samo je čini urednom. Pospremljene igračke ne znače poziv na igru. Često znače preveliki izbor i gubitak interesa. Previše igračaka i drugih predmeta ne čini prostor poticajnim, ma koliko uredan bio. Poticajniji je neuredniji prostor s manje stvari – jer znači mogućnost koncentracije, započinjanja i nastavljanja igre, maštanja. Kreativni nered nije mit, mit je da je svaki nered kreativan. Besprijekorna soba nije u korelaciji sa samostalnom igrom, no zagušenost prostora nepotrebnim igračkama možda jest.

LEKCIJA O DRUŽENJU I RAZLIČITOSTIMA

Nema ništa bolje od bake i djeda u životu djeteta i to onih koji rade drugačije od nas! 

Često smo fokusirani na “loše” utjecaje na naše dijete i nastojimo ih eliminirati. Odabiremo im “dobro” društvo, što nije loše ako im to nije i jedino društvo. Bake i djedovi su uvijek dobro društvo! I da, oni smiju pretjerivati, za razliku od nas. Možda je problem upravo u tome što se mi s njima uspoređujemo, što danas mi želimo našoj djeci biti sve – pa i najbolji djed mraz. Prepustite slatkiše i želje drugima bez zamjeranja, time niste izgubili najvažnije mjesto u životu svog djeteta, time ga potvrđujete. Pružite svom djetetu druženje sa stričevima, tetama, rođacima i vašim prijateljima. Njihovo prisustvo u životu vaše djece je prekrasan dar koji im samo vi možete dati, ne zato što su ti ljudi i vaši odnosi idealni, već upravo zato što nisu. 

Važan podsjetnik za obiteljska druženja:

– kvalitetan odnos uključuje nesuglasice i sukobe

– veći broj odnosa daje povoljnije razvojne ishode, a ne mijenja tzv. “hijerarhiju privrženosti” (tko je djetetu “najvažniji”)

– djeca uče od većeg broja uzora, modela, dobivaju nove ideje, šire horizonte. Ovo je važno u svakoj, osobito tinejdžerskoj dobi

– djeca uče prilagoditi se u različitim situacijama, odnosno da se svijet ne prilagođava njima 

– djeca uče o društvenim i osobnim granicama, koje se razlikuju u svakom odnosu (ok je da im netko dopušta više ili manje od nas)

– djeca povećavaju osjećaj sigurnosti i pripadanja (temeljne potrebe)

– djeca uče o sebi i iskušavaju druge dijelove svoje osobnosti koje ne koriste s vama (ustaljeni obrasci ponašanja)

– djeca uče od nas u odnosu s drugima,  što je važan model (drugačiji obrasci nego u našem odnosu s njima)

LEKCIJA O DUHOVNOSTI – SMISAO ŽIVOTA NADOMAK RUKE

Otkrivanje smisla života proces je koji traje cijeloga života. I sam proces potrage za smislom nas obogaćuje, povećava nam kvalitetu života, a neki će zaključiti da je smisao upravo u potrazi. Otkrivanje smisla neraskidivo je povezano s kreativnošću, bogatim unutarnjim životom, zanosom i osjećanjem dubine osjećaja, otkrivanjem umjetnosti, uživanjem u trenutku, ulaženjem u nova iskustva koja nam obogaćuju život. Pritom su nam djeca najbolji učitelji:

– djeca su duhovna bića, njihova duhovnost nalazi se u magičnim pričama, bajkama, maštovitoj igri, nevidljivim prijateljima i anđelima, ali i malim ritualima (poseban pozdrav nakon radnog dana, zajednička večera, ritual opraštanja za laku noć)

– djeci ne treba fiksna slika božanskog ili jedno tumačenje smisla, otvorenošću prema njihovim pitanjima ali i njihovim tumačenjima podržavamo njihovu znatiželju, kreativnost i njihovo vlastito putovanje kroz koje ne moraju proći sama, ali trebaju pronaći svoje odgovore

Duhovne vrijednosti su obiteljske vrijednosti, jer bez obzira pripadamo li sekularnoj ili religijskoj tradiciji one su važne smjernice našem odgoju i odnosu s djetetom:

– oprost, jer miče pažnju sa sebe i skreće pažnju na druge kvalitete poput zajedništva,

– zahvalnost, jer jača ljubav prema djeci takvoj kakva jesu, ali i ljubav prema nama i prihvaćanje naših nesavršenosti,

– uživanje u ovdje i sada, prihvaćanje da ne možemo znati kakva će naša djeca postati

Najbolje što možemo pokloniti našoj djeci svakoga dana jest da smo za njih upravo ovdje i sada svjesni ljepote zajedničkih trenutaka. 

Želimo vam čaroban Božić! 

Barbara i Ivana