
Položaj na trbuhu ili popularno i u Hrvatskoj pod nazivom tummy time je jedna od važnih aktivnosti, posebno u prvom tromjesečju bebinog života. No, kada je položaj na trbuhu aktivnost, a kada ne te je li dovoljan sam po sebi, pročitajte u tekstu ovog bloga.
Definicija ovog položaja je u samom nazivu – položaj na trbuhu. No, on postaje aktivnost tek kada beba sudjeluje aktivno, što znači da podiže glavicu i oslanja se na podlatkice. Aktivnost u ovom položaju potičemo pozivanjem bebe, tražeći kontakt očima ili sa nekom igračkom koja će vizualno ili zvučno motivirati bebu da podigne glavu i potraži ju pogledom. Ukoliko beba pasivno leži na trbuhu, sa spuštenom glavom, to prestaje biti aktivnost. Beba može u tome položaju povremeno i spavati ili nekima odgovara taj položaj nakon hranjenja, za umirivanje ili kod djece koja imaju refluks.
Položaj na trbuhu je tema koja se spominje nebrojeno puta u mnogim člancima, blogovima i objavama na društvenim mrežama, ali s razlogom. Uistinu je bitna aktivnost i važno ju je provoditi smisleno i aktivno. No, osim položaja na trbuhu, je onaj koji beba zauzima većinu vremena, a to je položaj na leđima.
Položaj na leđima je jednako važna, ali zapostavljena tema jer se uglavnom događa spontano. U ovom položaju jednako kao i u tummy time, očekujemo od djeteta da se odupire gravitaciji i aktivira tijelo od podloge. Prednosti položaja na leđima jesu kontakt očima, razvoj stabilnosti trupa, usmjeravanje pažnje i učenje komunikacije. Ponekad se to ne događa spontano, ako su bebe pasivnije, nižeg tonusa ili nedovoljno stimulirane tj. pozivane na igru i komunikaciju i ako puno vremena provode u njihaljkama koje im ograničavaju puni opseg pokreta i pozicioniraju tijelo od podloge pod određenim nagibom.
Postoje li negativne strane položaja na trbuhu i na leđima?
Odgovor je- da! Ako dijete provodi previše vremena ili neadekvatno provodi aktivnost u nekim od tih položajeva može se dogoditi odstupanje u kvaliteti kretanja i usvajanja vještina. Pa kako se to događa?
Djeca koja provode puno vremena na leđima, posebno ako nisu aktivni i poticani, glava se može zaležati, odnosno dolazi do plagiocefalije. Također kod neaktivnog položaja na leđima, ne izgrađuje se stabilnost u mišićima trupa koja će kasnije podržavati kralježnicu kod četveronožnog položaja i postavljanja u sjedeći položaj. Potrebno je da djeca podižu noge i ruke od podloge jer ta aktivnost izgrađuje mišiće core-a što jača stabilnost u tom i drugima položajevima i priprema tijelo za daljnje aktivnosti kao rotacija na trbuh.
Neka djeca se doimaju kao da rade – trbušnjake! Tada su bake i djedovi ponosni i govore kako se njihovo unuče već želi ustati i sjediti. No, nažalost to nije slučaj. Bebe su daleko od sjedenja, a našle su način da podignu pogled kada im je nešto interesantno. Ovakva aktivnost narušava učenje rotacije, jer su noge i ruke uglavnom u ispruženom položaju, veliko je opterećenje na vrat jer podiže glavu od podloge te se leđa uvijaju u nepoželjan položaj.
Tražimo upravo suprotno – da su djetetova glava i leđa na podlozi, a noge i ruke podiže od podloge, te se stopala dodiruju.
Djeca koja provode vrijeme na trbuhu, ali imaju povišeni tonus mišića, posebno u leđima, imaju tendenciju prekrenuti se natrag na leđa. Roditelji to mogu protumačiti kako su spretni i rano su usvojili rotaciju s trbuha na leđa, ali to nije smjer koji se prvi izvodi. U ovakvom slučaju, može se raditi o djetetu koje se zbog visokog tonusa dodatno izvija i na taj način gubi ravnotežu i pada na leđa. Kod djece kojoj je teško zadržati stabilnost na trbuhu, oslanjaju se na korijene šakica, podižu podlatkice od podloge i glava je često jako uvinuta unatrag, imaju visoki tonus i u ovakvom slučaju je najbolje konzultirati se sa fizioterapeutom koji će napraviti individualnu procjenu i savjetovati vas o aktivnostima koje su potrebne upravo vašem djetetu.
Sada kada smo prošli pozitivne i negativne strane ovih položaja, donosim nekoliko savjeta o njihovom provođenju kod djece od 0 do 5 mjeseci.
1. mjesec – kod novorođene bebe, sve se radi vrlo nježno. Beba je još dosta uspavana i ne doživljava puno svijet oko sebe. Ono što je bitno – beba osjeti. Osjetit će nježne pokrete i maženje, čuti će vaš glas, a i svaki dan će sve bolje vidjeti svoje roditelje i bližnje.
Položaj na leđima – Bebu možete staviti na leđa na meku podlogu ili na vaša koljena, mazite ju i nježno pričajte. Na vašim koljenima glava će biti u sredini i stabilizirana što joj omogućuje lakše fokusiranje, posebno ako joj se obraćate ili pokazujete igračke. Neka one budu visokog kontrasta.
Položaj na trbuhu primjenjujte kratko, pomozite bebi tako da ju postavite pod određenim nagibom – stavite ju na svoja prsa, a vi se udobno smjestite na neki naslonjač.
2. mjesec – beba je već budnija i primjećuje okolinu. Ako joj pokažete igračku, posebno onu intenzivnijih boja i kontrasta, prvo će ju fokusirati, a zatim pratiti horizontalno. Još uvijek je položaj ruku refleksno uvjetovan, no upravo sada se događa usvajanje vještine pružanja rukica i hvatanja interesantnog predmeta. Zato koristite igračkice, ali svoje lice i glas i pozivajte ju da vas prati.
Potrbušni položaj produžujte u odnosu na prvi mjesec i uvedite igračke i šarene i šuškave podloge.
3. mjesec – sada je beba već jako dobro upoznala svoje bližnje, smije se i nekad joj igračke nisu toliko zabavne kao mama, tata ili braća. Kada je na leđima, rukice se na dodir igračke otvaraju i ponekad i nespretno hvataju. Nogice se dižu iznad podloge i stopala se dodiruju. Sada se intenzivno jača core i priprema za sljedeću fazu – okret do boka, no ona redovno dolazi za par mjeseci.
U potrbušnom položaju tražimo praćenje igračke. Okret glave će u tijelo aktivirati prijenos težine, nekad oku nevidljivo, ali to ju priprema za dohvate i podizanje ručice od podloge, bez da izgubi ravnotežu i padne na bok ili leđa.
4. mjesec – beba u leđnom položaju sada podiže nogice u zrak, dodiruje sa rukama koljena i potkoljenice. Pokazujte igračku, neka ju prati horizontalno, skroz do boka, što će ju potaknuti da se sama okrene na bok. Koristite obje strane jednako. U potrbušnom položaju povećavajte izazove – neka igračke budu malo dalje od onoga što beba može doseći. Tako ćemo ju motivirati i ohrabriti za kretanje, a ako joj je aktivnost preteška, beba će odustati.
5. mjesec – svi izazovi koje smo pripremili do sada beba uspješno izvršava. Dolazi vrijeme kada se beba okreće sa leđa na trbuh sama. To je prvi korak u mobilnosti i ispunjavanju svoje motivacije da dođe do željenog predmeta ili osobe. U položaju na leđima ruke su pružene visoko u zrak za igračkom, okret do boka je voljan. U potrbušnom položaju, počinju dohvati igračke sa pruženom rukom, a beba prenosi težinu na drugu stranu tijela. Uz ovu aktivnost beba će uskoro naučiti pivotirati – okretati se kao kazaljka na satu.
Imajte na umu da u ovom tekstu, a tako i većinu informacija što pronađete na internetu, su navedene aktivnosti koje su kreirane prema neuromotoričkom razvoju i pripadajućim vremenskim okvirima. Mala odstupanja su dozvoljena i dio su individualnog tempa kod svakog djeteta. Ako vam je teško tumačiti ovakve aktivnosti u odnosu na vaše dijete, ne ustručavajte se konzultirati sa stručnjakom koji će vas savjetovati individualno, baš u odnosu na vaše dijete i situacije.
Autorica:
Ema Jandroković
mag. physioth.
NRT Bobath