Puno malih promjena uz vježbanje svjesnosti

Stati i razmisliti, prije nego što…vičemo, kažemo nešto što odmah zažalimo, zalupimo vratima.

Stati i osjetiti, prije nego kažemo DA, a kasnije shvatimo da smo htjeli reći NE.

Stati i dati si vremena za razumijevanje, prije nego što nečiju rečenicu shvatimo osobno, kao napad na naše najskrivenije JA, a iza nje se može kriti sasvim drugačije značenje koja nema veze s nama.

Bili bi savršeni kada bismo svaki put uspjeli reagirati drugačije, znali što želimo, i kada ne bismo primali osobno tuđe rečenice.

Ljudi smo, nismo savršeni i ne možemo biti savršeni.

ALI: Ljudi smo, promjene su moguće. Ne samo u dječjoj već i u odrasloj dobi.

Da promjene jesu moguće, shvatila sam i kroz osobno iskustvo. Moje osobne promjene su češće male i gotovo nevidljive, sramežljive, nego katarzične, glasne, nametljive. Neke dolaze sporo, kotrljaju se godinama. Vole doći bez najave i iznenaditi me. Osjećam ih kao mekoću u tijelu i umu. Kao mogućnost da ipak ponekad zastanem i svijet vidim iz druge perspektive. Ili zastanem i reagiram svjesno, bez korištenja uvijek istih, beskorisnih ili čak štetnih rečenica, misli i ponašanja.

Neke promjene su došle tijekom psihoterapije, a neke u odnosu s važnim osobama u privatnom i poslovnom životu. Neke su nastale u razgovorima s drugima, neke u razgovoru sa sobom. Neki razgovori su bili nježni, a neki su okrenuli glavu i tijelo naopačke.

Želju za promjenama pokrenula su uglavnom moja djeca, koja znaju koji gumb trebaju pritisnuti da izvuku na vidjelo ono što pažljivo skrivam godinama. Teško je, ali roditeljstvo je i jedna od najboljih prilika za osobni razvoj: Najbolji smo roditelji kada osvijestimo što se događa i dopustimo da nas djeca mijenjaju.

Dio promjene je i prihvaćanje da neke promjene dolaze sporo, dok neke neće a niti ne trebaju stići. Iskustvo roditeljstva me drži skromnom, jer znam da ću pogriješiti. 🙂 A nakon pogreške, imam najbolju priliku vježbati samoprihvaćanje i samonjegovanje.

Kakve god bile promjene, ne bi bile moguće da nisam osvještavala sebe – svoje potrebe, želje, naučene obrasce i uvjerenja, brižljivo čuvane tajne i nesigurnosti – da nisam učila kako biti sa sobom i slušati sebe.

Svjesnost o sebi – taj odmak od sebe, kada stanemo i slušamo se sa znatiželjom i bez osude – je prvi korak prema promjeni. To je osnova svjesnosti – mindfulnessa.

Osobno ne koristim mindfulness vježbe redovito, ne legnu mi baš sve, još previše žurim, vjerojatno dugo neću usporiti. Ipak, učim usporavati, barem u nekim trenucima, jer sam kroz vlastito iskustvo shvatila kako je osvještavanje, zastajanje, slušanje sebe nužno, a vježbe pomažu usporiti i povezati nas sa samima sobom.

Iz spoja osobnog iskustva, mindfulness vježbi, teorija i praksi o roditeljstvu proizašla je Klubkova vježbaonica svjesnog roditeljstva. To je program od 6 susreta, u kojem svatko za sebe promišlja o promjenama koje želi ostvariti, te uz podršku kreće u svjesnije upoznavanje sebe kao preduvjeta osobnog razvoja. 

Na programu možeš pronaći svoje mjesto opuštanja i povezivanja s drugim roditeljima, gdje možeš biti svoj/a i učiti uistinu prihvaćati sebe.

Voditeljica programa i autorica teksta je Barbara Perasović Cigrovski, suosnivačica i suvoditeljica Centra Klubko, psihologinja, edukantica završne godine psihoterapije, mama dvoje djece.