Dobro sam i nisam dobro – Svjetski dan mentalnog zdravlja majki

Dobro sam i nisam dobro.

Ovom rečenicom je psihijatrica Aleksandra Sacks opisala ono što 80% majki osjeća: 

Sretna sam, ali sam i tužna; 

Lijepo je, ali je i teško; 

Veseli me, ali mi istodobno i nedostaje; 

Imam snage za sve, ali sam iscrpljena; 

Zadovoljna sam, ali sam i ljuta… 

Adaptacija na majčinstvo traje mjesecima, pa i godinama. Podrazumijeva prilagodbu na novu ulogu, učenje novih vještina, usklađivanje s ostalim ulogama, ali i privikavanje na sasvim izmijenjene životne okolnosti. Naša transformacija ne završava s tim. Postupna promjena identiteta koja se ogleda u vrijednosnom preslagivanju, preslagivanju interesa i prioriteta, pronalaženju novih i novog smisla, mogu potrajati godinama jer iskustva s malom bebom, vrtićarcem ili tinejdžerom nisu ista i izazov su za sebe. Procesi uskladjivanja s partnerom, obitelji, prijateljima, poslom, zajednicom donose brojne izazove u odnose i organizaciju života.

Usprkos sve većoj osvještenosti i promjeni u stavovima većine muškaraca prema egalitarnom roditeljstvu i kućanskih obavezama, istraživanja potvrđuju da mentalni teret obiteljskog života i dalje pada većinom na žene. A taj je teret u suvremenom društvu premašio kapacitete jedne osobe i dostupnih oblika podrške jer majke danas imaju višestruke uloge i odgovornosti, dok je odgovornost za sve aspekte djetetovog života i dalje dominantno njihova – od korištenja roditeljskog dopusta, korištenja bolovanja kad je dijete bolesno, uključenosti u obrazovanje djeteta (od učenja do informacija), briga o obiteljskim obavezama, druženjima, nabavkama, rođendanima, čišćenju i spremanju, “menadžiranju” odjeće i igračaka…

Istraživanje Maternal Mental Health in Europe organizacije Make Mothers Matter je pokazalo zabrinjavajuće rezultate o stanju mentalnog zdravlja majki diljem cijele Europe, čak i u zemljama veće postignute ravnopravnosti i izdašnijih prava roditelja, koje možemo tumačiti u širem kontekstu sustavnih problema naših društava: od nedostatne društvene podrške, potrošačkog stila života koji doprinosi brzom tempu života, do globalne ekonomije koja onemogućava zdravi balans poslovnog i obiteljskog života ostavljajući obiteljskome svega nekoliko sati dnevno zajedno s brigom o kućanstvu i drugim obavezama, a roditelje iscrpljenima. 

Održavanje kvalitetnog, opuštenog i povezujućeg zajedničkog vremena uz posao, školu i druge aktivnosti postaje umijeće, ali umijeće koje je važno razviti. 

Od začeća do adolescencije, majčinstvo je putovanje koje od nas zahtjeva spremnost na učenje, fleksibilnost, izdržljivost, kreativnost… istodobno nam pružajući poligon za uvježbavanje i razvijanje naše psihološke otpornosti. 

Stoga ne čudi što većina majki nakon što zakorače u taj novi svijet dožive zbunjenost, pad samopouzdanja, doživljaj nekompetentnosti, nesigurnosti, sumnje… S obzirom na poruke potrošačkog društva koje zarađuje na našim nesigurnostima (u izgled, odgoj, uspjeh…) kao i naše tradicionalno nasljeđe, uz njih često ide i doživljaj krivnje zbog tih sasvim prirodnih nesigurnosti. 

Manji broj majki, no i dalje značajan, razvije intenzivnije teškoće, a ukoliko ostanu neprepoznate i potisnute, mogu se dugotrajno zadržati i otežati snalaženje u roditeljstvu i cjelokupni doživljaj roditeljstva.  

Taj “manji broj” je nažalost u porastu te je veći u urbanim sredinama, što je povezano s većim stresom i manjom povezanošću sa zajednicom odnosno izostankom podrške obitelji, prijatelja i susjedstva.

Manji broj majki se uopće ne susretne s teškoćama.

Veći broj majki se navikne funkcionirati na autopilotu izmeđuu onog “dobro sam” i “nisam dobro”. 

Svim majkama je potrebno društvo koje primjećuje, uvažava, cijeni i podržava majčinstvo cijelim putem. 

Potrebno nam je društvo koje podržava očinstvo, ne samo deklarativno, već potičući očeve na aktivno korištenje svojih prava i ravnopravno uključivanje u sve aspekte obiteljskog i djetetovog života. Ne samo političari, nego i svi poslodavci, naši prijatelji, rodbina, poznanici. 

Dobar partnerski odnos, temeljen na međusobnoj podršci i razumijevanju, jedan je od temelja osobne dobrobiti i životnog zadovoljstva. Izazovi roditeljstva nerijetko donose i izazove u partnerskom odnosu, zato ova tema zaslužuje više mjesta u javnom prostoru, a manje sumnje i krivnje iza zatvorenih vrata. 

Premda nitko osim nas samih ne može prevladati probleme, naučiti vještine, prilagoditi se, uskladiti se, nositi se sa svakim novim korakom… 

Premda je činjenica da smo same odgovorne za svoj put… 

Premda je društvo u kojem živimo izrazito individualističko i nekako smo se spontano udaljili jedni od drugih… 

I dalje smo društvena bića. 

Potrebni su nam drugi, njihova blizina i prihvaćanje, da bismo se ohrabrili, utješili, nasmijali, osnažili… Da bismo dijeleći s drugima stali na svoje noge sigurnije i donosili odluke za sebe. 

Podrška zajednice predstavlja osnovu mentalnog zdravlja svih pojedinaca pa tako i majki koje uslijed skrbi za djecu često ostaju izolirane i usamljene, bez validacije i ohrabrenja, ali i bez praktične pomoći, osobito nove majke u prvim mjesecima roditeljstva, majke koje ostaju bez partnera/ice, majke djece s teškoćama u razvoju i kronično bolesne djece, majke koje žive daleko od svojih obitelji i prijatelja, majke više djece. 

Suvremeni način života nije promijenio naše osnovne ljudske potrebe niti ih društvene mreže mogu adekvatno zadovoljiti. 

Svakom čovjeku treba njegovo selo, o tome se radi kad povezujemo ovaj pojam s odgojem djece, ne o tome da drug znaju “bolje”.

Drage mame, drage žene, čestitamo vam na svakom danu, vašem trudu, brizi, svakom pokušaju. Hvala vam na svakom obroku, čistom vešu i, još važnije, svakom osmijehu i zagrljaju. Hvala vam za sve one loše dane nakon kojih niste odustale. Hvala na svim danima kad je igra bila važnija od sjajne kuće. Hvala na svim improviziranim obrocima, izlascima, aktivnostima. Na svakoj pjesmi i priči. 

Važne ste. Neopisivo. I važne trebate biti i sebi.

Ivana Habuš Kraljević, mag.soc.

Barbara Perasović Cigrovski, mag.psych.

voditeljice Centra Klubko