BLOG: Potrebe roditelja – vrijeme za sebe

#1 Vrijeme za sebe

77% roditelja u našoj anketi* izjavilo je da im je potrebno vrijeme za sebe (odmor i opuštanje, vježbanje, kreativno vrijeme, učenje i dr.)

Mala djeca trebaju nas velike i odrasle. A nama se dani provedeni s njima ponekad mogu činiti kao perpetuum mobile: buđenje, oblačenje, hranjenje, brisanje guze, igranje, uspavljivanje, pa opet ukrug do večeri, a nerijetko se nastavlja i po noći. U međuvremenu ostaje malo ili ništa vremena za odmor. Kloniranje mame na 6 mjesta – komentira jedna mama u upitniku, dok druga mašta „neki spa ali bez drugih mama i drugog u blizini, tišina, masaža, jakuzi, čaša vina, a beba sa bebisitericom u šetnji kolicima kroz šumu“.

Potreba za vremenom za sebe jako je izražena; poznajem mnoge žene koje će radije odustati od potrebe za snom nego vremenom za sebe. A da roditelji spavaju manje, to je već opće poznata stvar. Jedno istraživanje pokazalo je kako niti šest godina nakon rođenja prvog djeteta, i neovisno o tome jesu li imali još djece, san ne dostiže istu razinu kao prije rođenja. Anegdota koju sam nedavno čula i koja govori mnogo o mukama uspavljivanja djece, o želji roditelja za svojim vremenom a i o pomanjkanju sna je kako jedna mama pije kavu svaki put prije uspavljivanja svog djeteta, sve kako ne bi zaspala s kćerkom i tako imala djelić svoje večeri.

Kratka seansa na Google tražilici daje pregršt savjeta kako si uzeti to vrijeme za sebe. Vjerujem u kreativnost roditelja i ne sumnjam da mame i tate mogu smisliti načine koji će najviše odgovarati njihovoj obitelji, rasporedu i preferencijama, ali u cijeloj priči najteže se čini iskreno progovoriti i razmisliti o sljedećim pitanjima:

Pitanje #1 Što je vrijeme za sebe?

To nije vrijeme za konačno obaviti nešto u kućanstvu. Ili konačno otići u dućan, osim ako odlazak u dućan ne podrazumijeva i šetnju. To nije ni vrijeme za partnera, barem ne svaki put. Ne bi smjelo niti biti vrijeme za frizuru, manikuru ili shopping, barem ne svaki put, i osim ako nas to istinski ne ispunjuje. Ne, to ne znači čak ni skrivanje na WC-u od djeteta, iako i tih par minuta može dobro doći.

Vrijeme za sebe znači raditi ono što nas veseli, ispunjuje i nakon čega se zadovoljniji vraćamo našoj obitelji. Nešto što smo radili prije djece, u onim nekim davno zaboravljenim vremenima. Kava s prijateljicom? Večera s partnerom? Par sati samoće? Odlazak u kino? Volontiranje? Masaža?

Što god bilo, to je nešto u čemu uživamo i na trenutak zaboravimo na djecu.

Pitanje #2 Je li moguće uživati u vremenu za sebe bez grižnje savjesti?

Grižnja savjesti i majčinstvo (očinstvo čini mi se ne pati toliko od ovog sindroma, no to je već neka druga tema) kao da ne mogu jedno bez drugog. Bilo da uzmemo pet minuta ili tjedan dana, velik broj mama osjećat će se loše, osjećat će potrebu opravdavati se i govoriti kako su joj nedostajala djeca ili si niti neće uzeti vremena i uvjerit će se u to kako niti nemaju potrebu za time. Jasno, svi smo različiti, neki od nas vole biti sa svojim krdom i u svom malom kućnom kaosu, neki imaju snažnu potrebu odmaknuti se od ljudi i tražiti svoj mali (sve)mir. No na kraju dana, tjedna, mjeseca ili godine, ipak si svi želimo priuštiti barem nešto trenutaka za sebe.

Mala djeca imaju velike potrebe, i neminovno je da u prvim godinama posvećujemo sebe djeci i pritom zanemarujemo svoje želje. Neminovno je da uz djecu, posao, kućanske poslove a ponekad i brigu o drugim članovima obitelji koji nas trebaju, posebno starijim osobama, teško možemo izdvojiti vremena za sebe. Neminovna je i želja za posvećivanjem obitelji, da dajemo sve od sebe – kao i sve svoje raspoloživo vrijeme – kako bi djeci pružili najviše što možemo.

No isto tako je neminovno da moramo pronaći vrijeme za sebe kako ne bi sasvim izgubili sebe. Ne izgubiti sebe znači biti ispunjena, zadovoljna i sretna. Jedna mama u našoj anketi tako piše: „vodim dijete na čuvanje dok ja učim, to mi daje neku važnost i smisao mog života jer sam se osjećala isprazno kad sam bila ‘samo’ mama.“ I jedino ispunjeniji, zadovoljniji i sretniji djeci možemo pružiti najviše. Odlazimo od djece ne zato da bi porekli našu roditeljsku ljubav ili zanemarili ulogu roditelja, već zato što je uloga roditelja bogatija i ljubav snažnija ako uz nju njegujemo i druge uloge i druge ljubavi.

I na kraju: Kava s prijateljicom? Večera s partnerom? Par sati ili par dana samoće? Odlazak u kino? Učenje? Vrijeme je za kreiranje rasporeda, vrijeme je za sebe.

*Online anketa provedena 2018. od strane pokretačica Klubka