Maria Montessori: Odgoj kao putovanje

Dva smjera. Oba ispravna. 

Jutro u Zagrebu. Svima nam je više-manje poznato kako to izgleda i zvuči. Iako nisam fan gužve niti buke koju ona proizvodi, danas sam baš uživala. Gledala sam u aute koji se kreću svaki u svojem smjeru i razmišljala o bogatstvu različitosti, o blagoslovu individualnosti.

Dopustite mi da prizor sa slike usporedim s odgojem. 

Prikazana su dva smjera. Svaki vodi na jedno odredište ako ga se držimo. Odredište najčešće biramo mi, vozači, odrasli. Put može biti težak, pun uzbrdica, na nekim mjestima je moguća poledica ili pak svjetlost koja nam smeta da jasno vidimo kamo idemo. Vjerujem da ste se gotovo sa svim situacijama susreli, barem jednom. Također, vjerujem da su vas ove situacije možda usporile, ali vas nisu zaustavile na vašem putu prema odredištu i da ste pri dolasku osjetili radost. 

Kada promatramo obitelj također možemo vidjeti različite situacije na putu odgoja. Primjerice, kada je dijete vrlo malo posvećujemo mu svu svoju pažnju i brigu, a ono nas nagradi mirnim smiješkom i mirnim snom na nekoliko sati. Možda je put prema prvoj riječi vašeg djeteta bio dug, ali sigurna sam da mu niste prestali nuditi slikovnice i sadržaje koji će potaknuti njegov govor. Želim staviti naglasak na proces puta odgoja, proces poput puta stizanja na neko odredište. Iako se susrećemo s izazovima u odgoju, proces može biti put izgradnje odnosa, sigurne privrženosti, veza koje će djetetu ostati kroz čitav život, a to će zasigurno biti popraćeno osjećajem radosti.

Želim vam predstaviti Mariu Montessori, jednu od najvećih žena u povijesti. Bila je znanstvenica koja je svijetu predstavila novo dijete, nov pogled prema djetetu kao preduvjet kreiranja njegove okoline i shvaćanja njegovih potencijala, potreba i želja. Ona je naglasak stavila na proces te istaknula prve godine života kao najvažnije godine u životu čovjeka. 

Zašto sam odlučila u kontekstu ulice spomenuti Mariu Montessori?

Spomenula sam dva smjera. Svaki auto, tj. svaka obitelj, gradi svoju životnu priču. Karakterističnu za njih same. Obogaćenu individualnošću osoba koje ju čine. Maria Montessori ističe kako je zadaća odraslih primijetiti individualne potrebe djeteta, primjereno odgovoriti na njih putem pripremljene okoline koja će djetetu pomoći da izgradi svoj karakter, inteligenciju i koja će mu omogućiti učenje putem izvršavanja različitih zadataka iz svakodnevnog života.

Pogledajmo na trenutak ulicu. Ona ima znakove, karakteristične za smjer u kojem se želimo kretati, znakove koji nam pomažu da sretno stignemo na odredište, ali i ti isti znakovi nam pružaju sigurnost da smo na dobrom putu, da smo sigurni ako ih pratimo. Isto je i u odgoju. Dijete nam pokazujući svoje potrebe daje znakove koje trebamo pratiti. Znakove koji će nama roditeljima ili odgojiteljima pomoći da poštujemo djetetovu individualnost i omogućimo mu razvoj koji će obuhvatiti njegovo cijelo biće.

Pitanja koja si možemo postaviti su:

• Kojim putem želim usmjeriti dijete?
• Koje su potrebe mojeg djeteta?
• Kako mu mogu pomoći u njegovom razvoju, a da poštujem njegovu individualnost?

Svaka obitelj ima svoj put. Neka vas na putu odgoja na sputavaju obitelji iz drugog smjera jer su i te obitelji okarakterizirane individualnošću, baš kao što je i vaša. Ne idu u istom smjeru kao i vi, i to je u redu. Odaberite smjer odgoja koji će najviše odgovarati individualnim potrebama vašeg djeteta i vama samima i neka vas na tom putu ne sputava poledica, nekoliko uspona ili svjetlost. 

Autorica: Lucija Šogorić

Lucija je studentica 3. godine ranog i predškolskog odgoja. Lucija voli proučavati alternativne pedagoške pristupe i načine kako ih svatko može prisvojiti za sebe, a posebno se oduševljava Mariom Montessori. Sretne smo što nam se je pridružila kao volonterka Udruge EMA ❤