REALITY CHECK: Predstavljamo rezultate Istraživanja o potrebama roditelja

Kada površno promatramo slike koje se nameću u medijima, roditeljstvo se čini instinktivno, lako i gotovo bezbrižno: vidimo slike obitelji u kojoj se nitko nikad ne svađa, mame su mršave i našminkane i stignu sve od kuhanja do frizure, a tate su mladi, mišićavi, ispavani. O potrebama roditelja se u tim prikazima uopće ne priča. No mi smo odlučile pretresti tu idiličnu sliku, te na proljeće 2018. putem online ankete pitati smo mame i tate iz svih krajeva Hrvatske o njihovim potrebama i problemima s kojima se susreću.

Ako povjerujemo slikama iz reklama i površnih medijskih priča, ili pak nemamo djece i ne trudimo se razumjeti taj čudni obiteljski svijet, glavni zaključak koji se lako može nametnuti iz istraživanja je da su roditelji jedna vrlo specifična, izrazito potrebita bića – jer kako drugačije tumačiti rezultat da tri četvrtine roditelja zaokružuju ne jednu, već više od dvije potreba? Ili je ipak istina da roditelji imaju specifične potrebe koje treba uvažiti? Idemo izvidjeti detaljnije rezultate…

Roditelji iskazuju svoje potrebe

(Molimo da navedete s kojim potrebama se Vi kao roditelj trenutno susrećete?)

Potreba #1

Na uvjerljivo prvom mjestu je vrijeme za sebe koju odabire 77% roditelja.Potreba je toliko važna da je odabiru roditelji iz većih i manjih mjesta, s jednim i više djece i njezina važnost opada tek kada djeca krenu u školu.

Dalo bi se pomisliti da su valjda upravo roditelji manje djece najrazmaženiji i najpotrebitiji. Žele se stalno nešto odmarati, čak se usuđuju maštati „…možda neki spa ali bez drugih mama i drugog u blizini, tišina, masaža, jakuzi, čaša vina, a beba s bebisitericom u šetnji kolicima kroz šumu.“  

Ili se ipak radi o tome da djeca traže puno strpljenja, posvećivanja, da ih se ne može ostaviti nasamo te da roditelji zanemaruju svoje potrebe i potrebe djece stavljaju na prvo mjesto, te se tek postepeno, kako dijete raste, uspostavlja ravnoteža između potreba djece i odraslih. Dok su djeca mala, roditelji o vremenu za sebe ponekad mogu samo maštati.

Potreba #2

“Kada već ne možemo naći vrijeme za sebe, kako da nađemo vrijeme za kućanske poslove?” pita se polovina roditelja i odabire potrebu za pomoći u kućanstvu. Izgleda da roditelji nisu najsnažljivija i najpametnija bića, kada im treba pomoć u kućanstvu te još i predlažu neka suluda rješenja iz budućnosti, kao što je „kloniranje mama na šest mjesta“.

Ili su ipak snalažljivi i treba im skinuti kapu, jer unutar 24 sata uspijevaju uspavati djecu, kuhati, hraniti ih, dojiti, maziti i tješiti, čitati priče, kupati i još koješta drugog kao što je spavanje i posao.

Potreba #3

Jedna trećina roditelja navodi potrebu za povezivanjem s osobama koje su istoj situaciji, neobavezan razgovor i druženje, a ta potreba još je veća kod roditelja koji ne rade već ostaju doma s djetetom.

Nameće se zaključak da nitko ne razumije što im to toliko treba, pa se žele potužiti bićima iste vrste ili čak se nasladiti da nisu jedini needy mama i tata. Htjeli bi u kafiće, ali daju neke čudne ultimatume poput „da postoje kafići za mame i bebe u kojima se ne puši, ima prematalica, kutak za dojenje i radione za mamu i djecu. Naravno i da svako malo imaju predavanja na kojima su i sponzori s hrpom testera za bebe tako da ne tribamo svaki put trošit brdo para na kreme koje našem djetetu ne pašu.” Nije im dovoljan vrtić, već traže “mjesto za igru i druženje roditelja i djece, a da nije vrtić.”

Ili možda to roditeljima zbilja treba? Kada pogledamo detaljnije svijet oko nas, malo toga je prilagođeno djeci – od stepenica koje vode do dućana do dimom obavijenih kafića. I jasno je da se roditelji žele povezati s drugima. Nije li lijepo podijeliti anegdotu, problem, čuti tuđe priče i sagledati stvari iz druge perspektive i jednostavno zajedno rasti u jednoj od najvećih životnih avantura kao što je roditeljstvo?

Potreba #4

Trećina roditelja navodi i potrebu za kvalitetnim i dostupnim (jeftinim, blizu) servisom za čuvanje djece kao što su vrtić ili bebisiting. Ta brojka se penje na 51% roditelja u ruralnim područjima. Vrlo čudan i neobjašnjiv rezultat, kao da Hrvatska nije među naprednijim zemljama po pitanju socijalne politike.

Ili? Kada pogledamo što kaže struka, onda čitamo da je Hrvatska u usporedbi s europskim zemljama daleko ispod prosjeka po pitanju obuhvata djece jasličkim i vrtićkim programima, a roditeljske potrebe ostaju velikim dijelom nezadovoljene upravo radi toga što na državnoj razini nema adekvatnih rješenja za obitelji s manjom djecom.

Potreba #5

Stručna ili prijateljska pomoć vezana uz rad na sebi (npr. nošenje s emocijama, tjelesnim promjenama poslije poroda, promjenom svakodnevice, razvoj samopouzdanja u novoj ulozi mame/tate, partnerski odnosi, odnos s djetetom i izazovi roditeljstva) potreba je jedne četvrtine roditelja.

Zar roditelji ne znaju instinktivno kako biti mama ili tata? Izgleda da na. Roditeljska uloga se ponekad lakše, a ponekad teže uči, a malo novorođenče kojeg tako željno iščekujemo predstavlja jednu od najvećih prekretnica u našim životima.

Potreba #6

Četvrtina roditelja tvrdi da im nedostaju pouzdane i dostupne informacije vezane uz odgoj, razvoj ili njegu djeteta. Ta potreba, uz potrebu za vremenom za sebe, posebno je važna roditeljima djece do treće godine života –  dakle opet se javlja na riječ ta posebna needy podskupina roditelja manje djece.

Ili nisu razmaženi i Internet nema uvijek pouzdane, neproturječne informacije? Ponekad je savjet i informacija offline, licem u lice puno vredniji od raznih Facebook grupa i blogova. I zato vjerujemo roditeljima kada traže da se “organiziraju tečajevi koji će pomoći novopečenim roditeljima, a bazirani su na praktičnim savjetima.” I vjerujemo im kada traže stručnjake “…nešto poput tečaja za porod samo tečaj za poslije poroda, mame, tate i bebe na okupu i doktori, psiholozi kao na tečaju da ih se štogod može pitat, podjeliti iskustva.”

Samo 5% roditelja ne odabire niti jednu jedinu potrebu. Radna hipoteza #1: radi se o mamama superherojkama i tatama superherojima, čestitamo! Radna hipoteza #2: radi se o roditeljima čije je najmlađe dijete upravo u trenutku ispunjavanja ankete slavilo 18.-ti rođendan.

Roditelji pišu i progovaraju o problemima

Nakon odabira potreba, pitali smo roditelje da opišu jedan svoj problem u prvoj godini roditeljstva, opišu jesu li ga i kako riješili, te daju prijedloge rješavanja sličnih problema. Tu više nema šale niti idealne slike roditeljstva kakvu vidimo na reklamama ili medijima, samo iskreno progovaranje o realnim problemima:

Biti mama maloj bebi od nepune godine dana nije lako. Česta je nesigurnost i briga oko njege/razvoja/zdravlja djeteta, neispavanost i iscrpljenost, nedostatak vremena, a mame navode i psihičke probleme poput osjećaja osamljenosti, nesigurnosti vezane uz novu ulogu, narušenih odnosa s partnerom te emocionalne nestabilnosti i postporođajne depresije.

Problemi roditelja beba više su povezani sa psihičkim zdravljem roditelja poput prilagodbe roditeljskoj ulozi i nošenjem s raznim negativnim emocijama nego s problemima njege ili odgoja djeteta.

Ne, roditelji nisu needy, već se suočavaju s jednom od najvećih izazova u svom životu – roditeljstvom. A pritom izostaje podrška, te mame pišu da dobivaju zastarjele informacije, okolina ne razumije njihove probleme i emocionalno stanje, ili se nemaju kome obratiti.

Petina roditelja sama riješi svoj problem, dio problema se s odrastanjem djeteta riješi samo od sebe. No jedna petina aktivno potraži vanjsku pomoć (stručno osoblje, forumi, radionice); ali čak oko trećine roditelja  ne uspijeva riješiti problem.

Roditelji pitaju za podršku i promjene

Oko polovine roditelja kao rješenje svojih iznešenih problema i spontano u upitniku predlaže neki oblik neformalne podrške, primjerice baby friendly mjesto, radionice na razne teme, grupe podrške ili kvartovsku družionicu. Pomoglo bi im i samo to da im netko pričuva dijete dok one nešto obave ili se odmore, a vjera u sebe je također važna, pa dio mama spominje da treba slušati i vjerovati sebi – pomoći si sama. Četvrtina mama zahtjeva institucionalne promjene vezano uz rodilišta i zdravstvo općenito, vrtiće, uvjete porodiljnog dopusta i sl.

Roditelji nisu razmaženi. Roza slike koje nas okružuju medijima prikazuju samo mali djelić roditeljstva.  Jedna mama predlaže „Možda bi mediji mogli pisati ili ‘izbacivati’ više članaka u kojima se govori o onoj manje lijepoj roditeljskoj ulozi.“  Roditeljima treba podrška, institucionalna, kvartovska, obiteljska, prijateljska i partnerska. Treba im razumijevanje za njihove potrebe i probleme, bez osuđivanja i postavljanja nerealno visokih očekivanja. Vrijeme za da poslušamo roditelje i pišemo o svim bojama i licima roditeljstva.

#svalicaroditeljstva

Centar za roditelje Klubko