BLOG: Što to znači “prve tri su najvažnije”?

Unicefova kampanja vraćanja fokusa na prve tri godine, koje generacijama prije nisu imale takvu važnost u svijesti roditelja, trebala je služiti kako bi se roditelje, skrbnike i odgajatelje podsjetilo i educiralo da su i u najranijoj dobi bebe aktivna i ravnopravna bića čiji razvoj je ovisan o nama – uvjetima i prilikama koje stvaramo, te stoga ne smiju biti zanemarene već uključene u život obitelji u emocionalnom, kognitivnom i fizičkom smislu.

No kako to često biva, mnogi su pogrešno zaključili da su jedino prve tri važne, odnosno presudne, i da naredne godine razvoja nemaju toliku važnost i vrijednost, a kod angažiranih roditelja stvorila se pogrešna pretpostavka da sve što djetetu mogu i trebaju pružiti stane u te prve tri godine, pa ako u tome ne uspiju da su zakinuli svoje dijete za zdrav razvoj. 

Ekspanzija stimulatora i učenja svih vrsta za bebe od najranije dobi dovodi do pretjerane zagušenosti djetinjstva raznoraznim didaktičkim pomagalima, metodama i tehnikama učenja posve nepotrebnih vještina neprimjerenih dobi. Prostor i vrijeme zagušeni umjetnim stimulacijama zauzeli su mjesto praznom prostoru i vremenu potrebnom za razvoj misli i pokreta. Pretjerani senzorički poticaji kojima su djeca izložena dovode do razdražljivosti i nemogućnosti nezrelog senzoričkog sustava da procesuira sve nametnute podražaje.

Još jedan je to primjer kako previše informacija može imati kontraefekt, jer svatko ih čuje na svoj način i zaključuje tumačeći ih u skladu sa svojim znanjem, iskustvom, mišljenjem i interesima. Interpretacija je bezbroj. A najmanje onih koje podsjećaju da bebama ne treba soba koja sliči na Disneyland da bi se razvile, ako nikada nemaju vrijeme za slobodno istraživanje, isprobavanje, pokušaje, neuspjehe i uspjehe.

Silna angažiranost oko djetetovog razvoja udružila se, paradoksalno, i s ometanjem djetetovog razvoja kroz pretjerano uplitanje u igru, pomaganje u svakoj radnji, rješavanje problema umjesto djeteta, obavljanje svih radnji umjesto djeteta, pretjerano nadgledanje i nadzor, te potpuni gubitak slobode i samostalnosti djece od najranije dobi. A sve iz najbolje namjere i ljubavi. 

Takav spoj nadziranja, pomaganja i pretjeranog zaštićivanja u konačnici onemogućuje adekvatan razvoj i uzrokuje mnoge druge probleme u iduće tri godine: djeca su motorički manje sposobna od prethodnih generacija, emocionalno nezrelija te socijalno nekompetentnija.

Prethodne generacije roditelja možda nisu znale da se do kraja treće djetetove godine razvije 50% njegovog mozga, da je dojenje važno, da su hodalice štetne. No te spoznaje nisu rezultirale prestankom korištenja bočica, već osuđivanjem među mamama i mumshamingom prisutnim uz svaki odabir koji roditelji rade, te povećanom nesigurnošću u vlastite kompetencije i odluke mnogih roditelja. Nisu rezultirale ni prestankom korištenja hodalica, dapače nikada nije postojao ovoliko velik izbor pomagala za djecu, koja zamjenjuju druženje i pružaju zamjenski stimulans za kognitivni razvoj. Nikada djeca nisu bila slabije motorički razvijena, a to je preduvjet kognitivnog razvoja za koji se toliko brinemo i bavimo prekomjernom kupovinom suvišnih pametnih igračaka.

Nesputano kretanje, svjež zrak, roditeljska nježnost i briga, maženje, univerzalne igračke koje dijete može koristiti puno puta na puno načina razvijajući kreativnost, jednostavan je recept sve teže provediv mnogim roditeljima pod pritiskom informacija, proizvoda, očekivanja. 

Prve tri su jako važne, puno važnije nego što se to ranije znalo. Suvremena saznanja o mozgu omogućila su nam da znamo da bebe ne smijemo zanemarivati i da razvoj mozga počinje već u trbuhu te se intenzivno nastavlja po rođenju. Dijete koje se zdravo razvija do treće godine time nije završilo svoj razvoj, naredne godine jednako su važne: razvoj ne staje, već intenzivno traje cijelo djetinjstvo, a prema najnovijim istraživanjima završava tek u zreloj mladenačkoj dobi sredinom dvadesetih godina života.

Iduće tri, i one tri nakon njih, i svake sljedeće tri neprocjenjivo su važne za razvoj svakog čovjeka. A zdrav razum neprocjenjiv je alat u rukama svih dovoljno dobrih roditelja. Opustite se i uživajte u djetinjstvu kojem svjedočite! I činite to prve tri kao i svih narednih godina koje vas čekaju!

MisliOna